GOOGLAJ i pretražuj svašta nešta

četvrtak, 19. siječnja 2012.

Životopis pape Benedikta XVI.


Biografija pape Benedikta XVI.

Zagreb, (IKA) - Papa Benedikt XVI. rođen je 16. travnja 1927., u mjestu Marktl am Inn, u Biskupiji Passau, u Njemačkoj, u obitelji Ratzinger, te je na sam dan rođenja kršten kao Joseph. Djetinjstvo i mladenaštvo proveo je u Traunsteinu, a tijekom posljednjih mjeseci rata bio je unovačen u njemačko pomoćno protuzrakoplovno topništvo. Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Freisingu i na Sveučilištu u Münchenu. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1951. Doktorirao je iz teologije, obranivši disertaciju "Narod i dom Gospodnji u Augustinovu nauku o Crkvi", a za sveučilišnog docenta habilitirao se disertacijom "Teologija povijesti kod sv. Bonaventure". Predavao je dogmatsku i fundamentalnu teologiju, od 1952. do 1959. na Višoj teološkoj školi u Freisingu, zatim od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, od 1966. do 1969. u Tübingenu. God. 1969. postao je redoviti profesor dogmatike i povijesti dogme na Sveučilištu u Regensburgu, na kojem je bio i vicerektor. Od samoga početka Drugoga vatikanskog koncila god. 1962. bio je teolog savjetnik kelnskoga nadbiskupa kardinala Josepha Fringsa. Zahvaljujući intenzivnoj znanstvenoj djelatnosti, povjerene su mu važne zadaće u Njemačkoj biskupskoj konferenciji te Međunarodnoj papinskoj teološkoj komisiji. God. 1972. sudjelovao je u pokretanju teološkoga časopisa "Communio".

Autor je brojnih teoloških djela, među kojima je najpoznatije "Uvod u kršćanstvo" (1968.) u kojemu su sabrana njegova predavanja o Apostolskom vjerovanju. S filozofom Hansom Meierom god. 1970. objavio je djelo "Demokracija u Crkvi", zatim 1973. "Dogma i navještaj" – zbirku teološko-pastoralnih promišljanja, govora, propovijedi i razmatranja. 

Proslavio se veoma zapaženim predavanjem na Bavarskoj katoličkoj akademiji o temi "Zašto sam još u Crkvi?", u kojem je posvjedočio: "U Crkvi sam jer nije moguće biti kršćanin pokraj Crkve." God. 1985. objavio je djelo "Razgovor o vjeri", a god. 1996. "Sol zemlje". Objavio je i više knjiga razgovora među kojima je i autobiografsko djelo "Moj život" (1997.).

Papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Münchena i Freisinga 25. ožujka 1977., a kardinalom ga je kreirao 27. lipnja 1977. Ivan Pavao II. imenovao ga je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere i predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije, 25. studenoga 1981., nakon čega je odstupio od pastoralne službe nadbiskupa Münchena i Freisinga, 15. veljače 1982. Bio je predsjednik Papinskoga povjerenstva za izradu "Katekizma Katoličke Crkve", koji je dovršen nakon šest godina rada (1992.). Dekan Kardinalskog zbora postao je 30. studenoga 2002. U Rimskoj kuriji bio je član Odsjeka Državnog tajništva za odnose s državama. Bio je član kongregacija za istočne Crkve, za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za biskupe, za evangelizaciju naroda, za katolički odgoj, za kler i za proglašavanje svetaca, papinskih vijeća za jedinstvo kršćana i za kulturu, papinskih povjerenstava za Latinsku Ameriku, Ecclesia Dei, za autentično tumačenje Zakonika kanonskoga prava i za reviziju 
Zakonika kanonskoga prava istočnih Crkava te član Vrhovnoga suda Apostolske signature.

Drugoga dana konklave, 19. travnja 2005., izabran je za 265. papu u povijesti Katoličke Crkve. Reformirao je Rimsku kuriju (2006.) i ustanovio Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije (2011.). Bio je na 18 apostolskih pohoda izvan Italije, na svim kontinentima, a 19. mu je pohod u Hrvatsku. Održao je dvije redovite i dvije posebne biskupske sinode. Objavio je enciklike: "Bog je ljubav" (2005.), "U nadi spašeni" (2007.) i "Ljubav u istini" (2009.). God. 2007. objavio je prvi, a 2011. i drugi svezak teološkoga djela "Isus iz Nazareta", a 2010. veliki razgovor s novinarom u knjizi "Svjetlo svijeta". Prošle je godine objavljena i Papina posinodska apostolska pobudnica Verbum Domini (Riječ Gospodnja) o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve. Benedikt XVI. ulazi u povijest kao prvi papa koji je dao intervju za televiziju (Poljskoj televiziji, 20. rujna 2005.).

(Prema Liturgijskom vodiču za euharistijsko slavlje koje predvodi papa Benedikt XVI. prigodom Apostolskog pohoda Hrvatskoj i Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji)